Testiranje igre u Zagrebu

Igru je bilo potrebno testirati. Grad u kojem smo testirali igru bio je Zagreb. Odlučeno je da se testiranje odvija na području samog centra grada. Put koji je uključivao ulice, parkove, šetališta kojima je prolazila ruta bio je odabran tako da svojom duljinom odgovara duljini rute povorke u Antwerpenu, Noorderlicht. U testiranju igre koristili smo brošuru te plakate. Brošura je sadržavala mjesto za lijepljenje naljepnica, ali umjesto naljepnica, na mjesta predviđena za lijepljenje, sudionici su crtali određene voćke. Informaciju o poziciji crtanja voćaka sudionici su dobivali na plakatima. U konačnoj verziji igre zamišljeno je da na jednoj od stanica igre igrači razmijene jednu naljepnicu viška, koja je različite boje od ostatka naljepnica, sa osobom kojoj ta naljepnica nedostaje. Svakoj osobi nedostaje jedna naljepnica i ima jednu naljepnicu viška koju daje osobi kojoj treba ta boja. Na početku igre svaki do igrača trebao je dobiti balon u boji naljepnice koju ima viška. Taj balon signalizira drugim igračima koju boju naljepnice mogu naći kod tog suigrača. Ovaj dio igre se nije testirao iz tehničkih razloga, a bio je s ciljem postizanja interakcije među sudionicima. 

Ruta igre sadržavala je osam plakata. Svaki je plakat na sebi imao vizualno objašnjenje lijepljenja odnosno crtanja voćaka. Vizual se sastojao od  crteža ruke na kojem je bila pozicionirana voćka. Sudionik je imao zadatak da obzirom na poziciju voćke s plakata, nacrta tu istu voćku u svoju brošuru. Mjesto crtanja trebalo je odgovarati mjestu s plakata (najčešće su to bili prsti ). Brošura je potpuna i točna ako su sve voćke na svojemu mjestu. 

Ispod crtanih uputa na plakatu nalazili su se rebusi i zagonetke. Sudionik bi rješavanjem istih odgonetnuo sljedeće mjesto na kojem se nalazi nadolazeći plakat te u kojem smjeru treba ići kako bi došao do cilja.

Prvi plakat nalazio se na samome Trgu bana Josipa Jelačića,  bio je lako uočljiv i nedaleko od mjesta gdje smo se susreli s igračima po dolasku na testiranje. Svaki od plakata davao je istu vrstu informacije kreiranu na drugačiji i kreativan način. Radilo se o poziciji sljedećeg plakata i tako redom do samoga cilja koji se nalazio u parku Ribnjak.

Igrači su bili podijeljeni u skupine od 2-6 igrača, svojevoljno kako su oni to željeli. Sama igra je i predviđena da se može igrati samostalno, ali je moguća i igra u timu. Predviđeno vrijeme rješavanja igre postavili smo na oko 40 minuta, ali se na kraju uspostavilo da je timovima trebalo u prosijeku oko 50 minuta da riješe igru. Put igre bio je dugačak 2.3 km.

Komplikacije koje su uslijedile tijekom igranja bile su uslijed ne poznavanja mjesta (parkova, ulica, šetališta i sl.) na kojima su bili smješteni plakati te neki sudionici nisu znali riješiti pojedine rebuse ili zagonetke. Uvidom u stanje zaključili smo da rebusi nisu najpogodnija metoda navođenja do cilja. Stoga smo u finalnoj verziji igre rebuse zamijenili jednostavnijim rješenjem koje se temeljilo na vizualnom traženju  znakova koji su upućivali na sljedeće pozicije plakata.

Cilj igre simbolizirao je uspješno smiješan čarobni napitak koji je divu Antigoonu vratio ruku.